Miro Gavran priredio je vrlo zanimljiv susret u razgovoru s moderatoricom Nevenom Trgovčić u Gradskoj knjižnici i čitaonici u ponedjeljak navečer.
Govorio je o tome da, premda ga mnogi pamte isključivo kao kazališnog pisca, njemu je podjednako drago i pisanje romana, a piše i poeziju, te uskoro bi trebala biti objavljena upravo zbirka poezije.
– Kada nešto krećem pisati, tada nema dileme, odmah imam strukturu u glavi i znam koji ću žanr stvarati. Nekada me definiraju kao kazališnim piscem, ali ja sam više od toga, nekako bih rekao da sam pola za kazalište, pola za prozu, a nekada sam razmišljao i da se bavim podučavanjem, kao sin seoskih učitelja. Kada se javi ideja za roman, tome se posvetim, a ako je to za kazališe, krećem u to. Kada radim za kazalište, nastojim da to bude prilagođeno glumcima, dramski pisac si ne može priuštiti stranice dosade, niti da se razbacuje rečenicama. Gledam da to bude na način koji je zabavan. Zato su i moji romani kratki i sažeti, a kazalište mi je u svemu tome pomoglo, kazao je Gavran.
Publika, u velikoj većini sastavljena od žena, mogla je čuti da je njegova prva čitateljica supruga, te ispričao je kako mu je susjed rekao da, kada je išao u mirovinu je postao “netko” – netko tko ide bacit smeće, netko tko mora, ističući da su mu i takve stvari motivi.
– U svojim djelima gledam da ne zeznem faktografiju, u literaturi su bitne i neke povijesne stvari, 90 posto pišem o muško-ženskim odnosima, to je najjače, a sve te likove u biti znamo. Kada se pojavi ideja, moram pisati, nema tu, nisam kao Thomas Mann koji je svakodnevno posvećivao točno toliko sati pisanju. Četiri mjeseca godišnje pišem, a osam mjeseci gostujem po školama, držim radionice, predavanja, idem na susrete, festivale, i to mahom tijekom proljeća i jeseni, dok ljeti i zimi pišem. Najvažnije je da prvu verziju napišem na miru. Kod pjesama sam pak jako izbirljiv i prvu sam zbirku objavio u 52. godini, naveo je.
Kazao je i da je svoja djela pisao rukom u velikoj bilježnici, da zna tipkati i s deset prstiju, a lakše mu je napisati drame nego roman.
Što se tiče odnosa s prevoditeljima njegovih djela, uvijek im je na dispoziciji te voli kada ga pitaju za objašnjenje, jer tada zna da im je stalo, da su se udubili. Otvoren je za suradnju.
Izvor: Glas Istre
