Iako se danas bave javnim poslom, mnoge poznate osobe u Hrvatskoj nekad su radile sasvim obične poslove i imali hobije s kojima bismo ih danas teško povezali. Tko je radio kao grobar, a tko instalirao klime, doznao je Davor Garić u emisiji IN Magazin Nove TV.
Indira Levak je četiri godine radila kao službenica u državnoj upravi. ”Znate ono kad vas roditelji uče da morate imati siguran kruh? Tako sam i ja to imala na umu. Zaposlila sam se u državnoj upravi i paralelno pjevala u nekim bendovima.
Imala sam fantastičan kolektiv, super ljude i najboljeg šefa na svijetu. On je vidio moju strast prema glazbi i uvijek mi je progledao kroz prste. Rekao mi je: ‘Gle, ja ću ti dogovoriti šest mjeseci neplaćenog dopusta. Ti fino odi i probaj. Ako ti ide, ide, a ako ne ide, fino se vrati kući.’ Hvala Bogu, krenulo mi je i sve je bilo super”, otkrila je Indira.
<!– Vidchrunch video
–>
‘Volim taj posao’
Mate Mišo Kovač je po struci tapetar, Jacques Houdek je frizer, dok je Jole primjerice radio kao konobar. ”Ja sam jedan od mnogih koji su u mladosti konobarili, u mom slučaju pet i pol godina. Iskreno, volim taj posao. Glazba je uvijek bila broj jedan, ali volim te uslužne djelatnosti, pa tako i konobariti, posluživati, ugoditi gostima, očistiti i oprati”, kazao je Joško Čagalj-Jole.
Dok su jedni radili u ugostiteljstvu, drugi su se okušali u tehničkim zanimanjima. ”Ja sam instalater klima-uređaja. Kao što vidite, večeras sam došao ovdje popraviti klimu pa idem”, našalio se Dražen Turina Šajeta.
U ulozi grobara danas je teško zamisliti glumca Enisa Bešlagića. ”Znaš kako, ja sam 18. rođendan proslavio na groblju u Münchenu. Tamo sam puhao svjećice. Jedan sam od rijetkih koji su svoj rođendan proslavili na groblju ‘Mislim da bi to svatko trebao jer bi tada shvatio koje su mu stvarne želje u životu. Kad vidiš što je kraj, onda znaš i kako ćeš živjeti.
Mislim da je to mene nekako odredilo i moje su želje tada već bile ispunjene. Samo da smo živi, zdravi, sretni i da imamo barem jedan obrok. Normalno je da čovjek uvijek želi više, misli da će materijalnim stvarima sve osigurati, a onda dođe nekoliko budala i krene ratovati, razumiješ me? Zato smo mi, kao i ti, tu da širimo osmijeh među ljudima i donosimo nešto pozitivno”, poručio je glumac.
‘Gorak i težak kruh’
Lidija Bačić u mladosti je pjevala duhovnu glazbu. ”Jesam, jesam, dok sam bila u srednjoj školi. Pa znaš što, moj zbor i ja snimili smo dvije pjesme koje su u duhovnoj glazbi postale, mogli bismo reći, evergreeni. To su stvarno lijepe pjesme, ‘Stvoreni za nebo’ i ‘Znak pobjede’. Baš su prave uskrsne pjesme i s njima smo pobijedili na Uskrsfestu davne 2005. godine”, kazala je.
Mate Bulić je još kao mladić otišao u Njemačku trbuhom za kruhom i radio na baušteli. ”Da se odmah razumijemo, nisu to bili med i mlijeko ni ruže. Do uspjeha se dolazi preko trnja. Ovi moji prijatelji koji budu gledali, sjetit će se. Radio sam svašta, od postavljanja staklene vune, na koju sam uvijek bio alergičan, do raznih pomoćnih poslova. Bio sam pomoćnik, držao sam ploče, imao sam jake ruke i puno snage.
Imao sam 21 godinu, bio sam u najvećoj snazi. U početku, dok sam još živio dolje i gledao gastarbajtere kako dolaze, mislio sam da oni samo odu u Njemačku i pokupe novac. Kao da taj novac negdje stoji sa strane i dovoljno je samo doći, da te netko prijavi, da ti posao i ti ćeš postati milijunaš. S vremenom sam shvatio koliko je to gorak i težak kruh”, zaključio je pjevač.
Izvor: Zagreb.info
