Dok se zagrebački javni prijevoz nakon štrajka ponovno vraća u uobičajeni režim, jedan dugogodišnji vozač tramvaja ZET-a, koji je zamolio za anonimnost, odlučio je za naš portal potpuno iskreno progovoriti o poslu, uvjetima rada, problemima u ZET-u, ali i neugodnostima koje su on i njegove kolege doživjeli tijekom štrajka. Njegovu poruku prenosimo u cijelosti.
“Radim kao vozač tramvaja. Prije svega želim naglasiti da ja svoj posao volim unatoč velikoj odgovornosti te svakodnevnim stresnim situacijama u zagrebačkom prometu. Bez obzira na odgovornost, stres i što sam jako puno neugodnosti doživio: vrijeđanja bez razloga, mnoge kolege i napade od putnika, svakodnevno u prometu nam vozači oduzimaju prednost, pješaci pretrčavaju svugdje i na crveno i preko avenija, brzo jure i biciklisti, romobili”, započeo je.
“Ja sam mnogo puta spasio živote, na sreću jer sam uvijek uspio spriječiti nalet na pješaka. Jako puno puta morao sam reagirati kako ne bih pregazio nekoga, što je svaki dan lutrija u našem poslu. Volim taj tramvaj i ljude. Kad vidim da netko trči, znam nekoliko puta otvoriti i zatvoriti vrata da bih čekao. Pomažem starijima i bolesnima da uđu u tramvaj. Koliko volim svoj posao, kad sam na godišnjem, nekad mi fali tramvaj.”
<!– Vidchrunch video
–>
‘Naš posao je velika odgovornost’
“Ali naš posao je velika odgovornost i stalni fokus. Istina je da mi ZET-ovci imamo solidne plaće za naš standard, ali s obzirom na odgovornost posla, radimo subote, nedjelje, blagdane, noću, većinom šest dana u tjednu. Smatram da naša plaća i nije toliko velika kao što mnogi ljudi pričaju, pogotovo s obzirom na današnje cijene i skupoću života. Ja podržavam borbu i štrajk za sve druge sektore i poslove koje ljudi rade te da se svi bore za svoju egzistenciju i da bi svaki čovjek mogao dostojanstveno živjeti i prehraniti sebe i obitelj.
Također, jako puno problema nažalost ima u ulaganju i održavanju. Pruge su negdje jako loše i tramvaji iskaču, ima jako puno skretnica koje ne rade i puno puta po kiši izlazimo vani i ručno ih okrećemo. Smatram da su se te stvari trebale rješavati. Također, od svega me najviše boli što sam prije štrajka uniformu ZET-a nosio s ponosom, a sad tijekom štrajka, kad bi ja i moje kolege išli u garažu i tamo stajali i čekali kraj smjene, prije ili nakon posla smo doživjeli neugodnosti i vrijeđanja od mnogo ljudi.
Prvi ja osobno, kad bih tijekom štrajka u ZET-ovoj uniformi ušao u trgovinu, na benzinsku stanicu ili dok sam izlazio iz zgrade prema autu, ljudi bi mi dobacivali i vrijeđali me. Kao što sam rekao, puno mojih kolega pričalo mi je kako su imali neugodnosti od ljudi, čak i susjeda, i sramimo se sad nositi ZET-ovu uniformu. To me jako žalosti.”
‘Bojimo se reakcije putnika’
“Također, strah je velik među većinom kolega sada kada su tramvaji i autobusi u prometu jer se boje reakcije ljudi i putnika na svom radnom mjestu. Također, u prilogu vam šaljem satnicu za, primjerice, srpanj, kada je fond sati bio 184 sata. Ja sam imao 204 sata i 30 minuta, 67 sati i 23 minute noćnog rada i četiri slobodna dana u mjesecu.
Nije mi problem raditi šest dana u tjednu, noću. Ako imam slobodan dan, doći i odraditi ako treba. Poštujem svoju firmu ZET, volim svoj grad Zagreb i ove građane, ali smatram da zaslužujemo barem neko povećanje jer naša plaća bez svih dodataka je praktički minimalac.
Nas zapravo spašavaju dani 6:1 u tjednu, vikendi, blagdani, noćni sati i prekovremeni jer, ako ne skupimo sve to, naša plaća je puno manja i uvijek varira par stotina eura iz mjeseca u mjesec. Također, ja bih osobno prvi izašao van i vozio tramvaj i građane nego stajao cijelu smjenu u garaži i čekao. Žao mi je svih građana koji su se snalazili kako god su mogli, ali morao sam stati uz kolege”, poručio je.
Izvor: Zagreb.info
