Izložbu su osmislile Blaženka Klemar Bubić, knjižničarska savjetnica i germanistica, i Ana Kužnar, knjižničarka, u suradnji s Odsjekom za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i uz podršku Austrijskog kulturnog foruma. Prvi je put predstavljena 3. lipnja 2024. u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na stotu obljetnicu Kafkine smrti.
Nakon Zagreba izložba je gostovala u Karlovcu, Osijeku, Zadru, Rijeci, Puli, Šibeniku i Kninu te u brojnim zagrebačkim gimnazijama, a dolaskom u Dubrovnik nastavlja svoj put približavanja Kafkina života i djela publici različitih generacija.
Izložba je koncipirana u jedanaest dvojezičnih, hrvatsko-njemačkih tematskih cjelina, a kroz biografske podatke, fotografije, ulomke iz pisama i dnevnika, književna djela te manje poznati Kafkin likovni opus posjetiteljima približava život i stvaralaštvo jednog od najutjecajnijih autora 20. stoljeća.
Autorice su tijekom više od šest mjeseci istraživale dostupnu literaturu i izvore o Kafki, koristeći se građom iz Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Njemačkog književnog arhiva Marbach, Bodleiane u Oxfordu i Nacionalne knjižnice Izraela, kao i dostupnim intervjuima s Kafkinim biografima.
„Najizazovniji dio bio je kako nepreglednu količinu informacija o Kafkinu životu i djelu sažeto prikazati tako da ne prijeđe okvire izložbe i, naravno, koje citate odabrati“, istaknula je autorica izložbe Blaženka Klemar Bubić.
Posebnost je izložbe u tome što Kafku ne prikazuje samo kao književnika, nego nastoji približiti i čovjeka iza opusa – njegov odnos s obitelji i ocem, ljubavne veze, bolest, svakodnevicu, prijateljstvo s Maxom Brodom te snažnu, gotovo opsesivnu potrebu za pisanjem.
„Sve što je postigao zahvaljuje svojoj čeličnoj disciplini“, istaknula je Bubić, dodajući da je upravo ta disciplina, unatoč kratkom životu i ozbiljnoj bolesti, omogućila Kafki da ostavi opus koji je postao jedno od temeljnih mjesta europske književnosti 20. stoljeća.
Vrijedan dio izložbe čine i prijevodi Kafkinih parabola, nastali u suradnji sa studentima i studenticama Odsjeka za germanistiku pod mentorstvom više lektorice Snježane Rodek. Studenti prevoditeljskog smjera suočili su se s Kafkinim tekstovima koji su se pokazali posebno zahtjevnima zbog potrebe razumijevanja jezika, vremena i kulturnog konteksta u kojem su nastali.
Jedan od najzanimljivijih dijelova izložbe posvećen je odnosu Franza Kafke i njegova najboljeg prijatelja Maxa Broda. Kafka je pred smrt od Broda zatražio da njegovu ostavštinu – dnevnike, rukopise, pisma i crteže – spali nepročitanu. Brod njegovu posljednju želju nije ispunio, zahvaljujući čemu danas možemo čitati brojna Kafkina djela i pisma te upoznati i njegov manje poznat likovni rad.
Kafkina je ostavština tijekom desetljeća bila raspršena među različitim institucijama i privatnim zbirkama. Nakon dugogodišnjih pravnih postupaka dio ostavštine završio je u Nacionalnoj knjižnici Izraela, gdje je potom digitaliziran i učinjen dostupnim javnosti.
Izložba pokazuje zašto Kafka ni stotinu godina nakon smrti ne prestaje biti aktualan. Njegovi motivi tjeskobe, otuđenosti, nerazumijevanja, birokracije, obiteljskih sukoba, nesigurnosti i potrage za vlastitim mjestom u svijetu i danas su prepoznatljivi.
Poruka koja povezuje cijeli projekt sažeta je u riječima autorica:
„Kafka je autor čije djelo ostaje bezvremensko, univerzalno i danas jednako aktualno kao i u vrijeme kada je napisano.“
Izložba u Narodnoj knjižnici Grad ostaje otvorena za sve posjetitelje do 12. listopada 2026.
Izvor: Dubrovački dnevnik
