TRI su dana – zbog štrajka zaposlenika ZET-a – stanovnici glavnog grada Hrvatske bili prisiljeni živjeti zdravije: morali su protegnuti noge ili, pak, zamoliti susjeda, prijatelja ili kolegu s posla da ih poveze do radnog mjesta, škole, bolnice. Većina onih koji koriste javni prijevoz i bez svoje volje ispunila je normu od 10.000 koraka dnevno, koju inače liječnici preporučuju kao poželjnu i korisnu. Zagrepčani su imali sreće – kad su štrajkali vozači tramvaja i autobusa bili su lijepi, sunčani dani, idealni za šetnju. Štrajk je započeo zbog nezadovoljstva vozača tramvaja i autobusa koji smatraju da su plaće od oko dvije tisuće eura mjesečno premale. Zato su odlučili paralizirati grad, no Županijski sud u Zagrebu njihov je štrajk proglasio nezakonitim pa su se nakon tri dana vratili na posao. Dio građana solidarizirao se sa štrajkašima, drugi su se oštro usprotivili, no i jedni i drugi se slažu s prevladavajućim mišljenjem da su sve plaće u Hrvatskoj – u odnosu na troškove života – premale. To je valjda jedina stvar oko koje se slažu svi građani.
Nisu samo tri dana u Zagrebu štrajkali vozači autobusa i tramvaja, pridružili su im se i vozači kamiona Čistoće. Na nekim se mjestima, zbog gomilanja otpada i visokih temperatura počeo širiti nesnosan smrad, a da se štrajk produžio mogle su se pojaviti i ozbiljne posljedice za zdravlje građana. Tako se priča o otpadu, nakratko, iz Gospića, na tri dana, proširila i na glavni grad. Teoretičari zavjere kažu kako se vlast potrudila organizirati i štrajk vozača zagrebačke Čistoće baš zato da bi se fokus javnosti s gospićkog problema prebacio na zagrebački. U svakom slučaju, zagrebački problem sa smećem brzo je završen, dok onaj gospićki još traži rješenje. Sudovi tu ne mogu pomoći, ali koliko može osuda javnosti tek ćemo vidjeti. Jer, od velikog prosvjeda građana protiv nagomilanog uvezenog smeća u Gospiću, prošla su tek dva tjedna.
Dok su vozila javnog prijevoza stajala u remizama i garažama, zagrebački taksisti trljali su ruke i molili boga da tako ostane što duže. Novinske redakcije bile su zasute pozivima građana koji su im dostavljali račune o plaćenoj vožnji taksijem tvrdeći kako su doslovce opljačkani jer bi za vožnju na udaljenosti od samo dva-tri kilometra morali platiti 20 pa čak i 30 eura. Nije poznato jesu li se neki od vozača tramvaja i gradskih autobusa kratkotrajno prebacili u taksiste, ali poznavajući poslovičnu dovitljivost Hrvata, ni ta mogućnost nije isključena. U svakom slučaju zlatni dani za zagrebačke taksiste trajali su samo tri dana, ali ipak sasvim dovoljno za višestruko veću dnevnu zaradu od uobičajene. Tako da i za njih važi ona legendarna: tko je jamio, jamio.
Tvrtka Verne Mate Rimca vratit će 89,7 milijuna eura koji su joj isplaćeni iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za razvoj robotaksija. Rok za opravdanje trošenja javnog novca iz EU fondova je prošao. Prema neslužbenim informacijama, Verne je predao završni zahtjev za nadoknadu sredstava u iznosu od nula eura. Time su odustali i od ostatka novca, od ukupno obećanih 179,5 milijuna eura. Iz Verna su kratko poručili da su papire predali te da će postupiti sukladno rješenju, uključujući i povrat sredstava. Izgleda da je Rimčev najnapredniji high-tech toliko revolucionaran da su robotaksiji naučili sami sebe voziti ravno u financijski rikverc. Svaka čast – zbilja je potrebna vrhunska tehnologija da se gotovo 90 milijuna eura javnog novca vrati brže nego što njihovi automobili ubrzavaju od nula do sto!
Manje radi, više kradi
Varaždinski sud je junački slomio najveći kriminalni klan u regiji – trideset jednogodišnju čistačicu, koja je brisala prašinu i ribala tuđe zahode bez odobrenja države te ilegalno zaradila 50 eura. Sud ju je kaznio s 1.327 eura. Jer, pravila su pravila: ako kradeš, kradi na veliko pa te nitko neće dirati. Ako, pak, pokušaš preživjeti držeći usisavač u ruci na crno, država će te oguliti kaznom gotovo 30 puta većom od tvoje zarade. Naravno, sud joj je hladnokrvno oduzeo i onih 50 eura, jer se “rad smatra neregistriranim bez obzira na mali opseg”. Kakvo olakšanje za proračun! Možemo mirno spavati znajući da su državni inspektori i sudstvo obavili izvrstan posao. Dok se milijarde iz državnih tvrtki prelijevaju na privatne račune, sada smo napokon sigurni da se ovakve prijetnje gospođe s usisavačem više neće događati. Pravna država funkcionira besprijekorno, pod uvjetom da ste sitna riba.
Englezi su bili Vatreni, a Hrvati se pravili Englezima.
Izvor: PlusPortal
