U Gradskom kazalištu Joza Ivakić Vinkovci večeras je prikazan film „Dom tehnike 1991. Borovo Naselje – Vukovar”. Dokumentarac je to koji je posvećen poginulim, nestalim i umrlim braniteljima koji su sudjelovali u obrani toga položaja.
Dom tehnike nalazio se na obali Dunava i imao je važnu ulogu u obrani Vukovara. Branitelji su bili izloženi snažnim napadima iz zraka te s vode i kopna. Nakon okupacije Vukovara neki su završili u srpskim koncentracijskim logorima, dok su drugi ubijeni.
Predsjednik ove udruge Milenko Bilić otkrio je kako se na ovom filmu radilo dvije godine. Dodao je kako su imali dosta vremena za prikupljanje dozvola i dokumentacija kako bi ljudima prikazali ono što je činjenično i istinito.
„Snimanje filma nije dugo trajalo, oko mjesec i pol, ali priprema je bila teška. Najveći zločin nad braniteljima dogodio se tek nakon okupacije Borova Naselja. Hrvatskoj javnosti nepoznato je kako Dom tehnike nije nikada pao. S njega smo se povukli tek kada je prijetila opasnost da budemo u totalnom okruženju. Još uvijek tragamo za sedmoricom nestalih”, istaknuo je.
Klara Barišić unuka je nestalog hrvatskog branitelja Adama Podrugovića – Picassa. Ovom prilikom pročitala je pismo koje je godinama držala u sebi. Naglasila je kako je posvećeno djedu i svim poginulim i nestalim braniteljima koji nikada ne smiju biti zaboravljeni.
„Najviše toga sam naučila od moje majke i djedovih suboraca, a u školi tek iz knjige u kojoj ne piše kako se osjeća jedna obitelj koja desetljećima traži svoga člana. Također, predsjednik naše udruge dosta toga me naučio. Svi mi kažu kako je moj djed uvijek bio nasmiješen. Bio je smiješan i dobrog karaktera, a svi kažu kako upravo ja ličim na njega. Ne mogu više nositi tu bol sa sobom, zamolila bih sve ljude da mi kažu bilo kakve podatke”, poručila je dodavši kako je po nekim informacijama njezin djed bačen u Dunav i kasnije isplivao u Novom Sadu.
Robert Miljak prvo je bio sa svojim ocem na položaju, a kasnije je prebačen u Dom tehnike. Prisjetio se kako su na položaju bili dva dana duže u odnosu na datum kada je Vukovar pao. Njegov otac ranjen je nekoliko dana prije nego što je odsječen put između Borova i Vukovara na Priljevu kod silosa. Zapovjednik Zoran Šipoš dopustio mu je da ga ode posjetiti u bolnicu, a u tom trenutku nije mogao slutiti kako će svog oca posljednji put vidjeti.
„Odlazak do bolnice bio je jako rizičan. Nakon pada Vukovara otac je odveden na Ovčaru, pronađen je krajem prošle godine i sprovod je bio 27. veljače. To poglavlje konačno smo zatvorili, 35 godina je jako dugo razdoblje i svim obiteljima bih poželio da pronađu svoje najmilije i dostojno ih pokopaju. Zahvalio bih Biliću što se zauzeo da se ovo sve skupa ne zaboravi i da svi čuju kako je bilo”, zaključio je Miljak.
Izvor: Novosti
