Danas je predstavljeno pobjedničko idejno rješenje za novi Stadion Maksimir i Sportsko-rekreacijski centar Svetice. Prvu nagradu na međunarodnom arhitektonsko-urbanističkom natječaju osvojio je talijanski arhitektonski studio VG13 Architects Studio Associato iz Milana.
Novi stadion trebao bi imati oko 35.000 natkrivenih mjesta koji će zadovoljavati najvišu, 4. kategoriju UEFA-e. Ukupna vrijednost ove zajedničke investicije Grada Zagreba i Vlade RH procjenjuje se na 204 milijuna eura.
Kontaktirali smo Borisa Ljubičića, višestruko nagrađivanog dizajnera vizualnih komunikacija i grafičkog dizajnera, koji je široj javnosti najpoznatiji po zalaganju za promicanje hrvatskog identiteta temeljenog na “kockicama”.
<!– Vidchrunch video
–>
‘Zagreb nastoji izbjeći bilo kakvu originalnost’
Poznati dizajner u pobjedničkom radu vidi odraz samog karaktera grada, no upozorava na širi kontekst. “Stručni žiri je donio odluku koja je vjerojatno u odnosu na sve elemente koji su bili u propozicijama sasvim odgovorio na ovaj rad. Međutim, ima jedno veliko ali. Ono glasi da je rad zapravo došao u prednost, jer se razlikovao od svih ostalih, koliko vidim, pristiglih radova. Tu se zapravo skriva jedna anegdota. Zagreb nastoji, kao grad, izbjeći bilo kakav eksces, bilo kakvu tvrdu originalnost ili izdvojivost. Vratit ću se na natječaj za vizualni identitet grada gdje je forma grba prenesena tako da je linijski taj isti grb nacrtan, a u njemu piše Grad Zagreb. Dakle, ta nekakva tišina ili praznina su ono što Zagreb čine Zagrebom”, kazao je.
Osvrnuo se i na činjenicu da mnogi novi izgled stadiona uspoređuju s Poljudom. “Neki uspoređuju splitski stadion od velikog arhitekta Borisa Magaša s ovim stadionom. Međutim, ja bih usporedio opet na nivou sredine ili grada, a ne samo arhitekata. Radi se o tome da je splitski stadion “otkrivanje”, a zagrebački je “skrivanje”. Dakle, to nije nekakva arhitektura koja će zabljesnuti pred vama kad se vi pred njim pojavite, nego je on vezan na tradiciju zagrebačke arhitekture između dva svjetska rata i na tu mirnoću koju je projektu dao arhitekt Turina prije 80-ak godina. Zapravo se može reći da je to na neki način redizajn tog rješenja”, poručio je.
‘Ne znam što bih rekao’
Pitanje funkcionalnosti za njega nije sporno, no svjestan je da su očekivanja javnosti bila drukčija. “Na stadionu će vjerojatno sve funkcionirati, publika će se moći dobro provoditi, a tu su i ta tri krovišta. Jednostavno ne znam što bih rekao. Ne mogu oporeći da rješenje ne valja. Rješenje je svakako dobro i funkcionalno, jedino pripada tom kontekstu, zbog čega će, već vidim, u medijima, BBB i drugi reagirati, jer su oni očekivali nešto bombastično, nešto što bi iskočilo iz slike grada, nešto što bi se moglo svjetski uspoređivati. Međutim, ovo to sve nije. Ali, to ne znači da stadion nije dobro projektiran i da projekt nije zadovoljio ono što je natječajem bilo predviđeno. Napravljen je kao nekakav kompleks, a ne kao neki objekt koji strši i koji se čini kao neko čudo kad mu se približavate.
Što se tiče originalnosti, nije ju lako postići, ali pitanje je i što je njen cilj. Ona je ovdje preskočena. Ovaj stadion je redizajn Turinove ideje iz onog vremena. Sad, koliko je to dobro ili loše, može se različito ocijeniti, ali što se tiče same funkcije, on će funkcionirati i zadovoljiti ono zbog čega je natječaj i rađen. Druga je stvar što Zagreb se boji iskočiti i predstaviti se i imati neki svoj uvjerljivi identitet. On zasad ima skriveni identitet, u širem smislu te riječi. U njemu je srednjoeuropska kultura”, tvrdi Ljubičić.
‘Kada bi mi netko rekao da ocijenim od 1 do 5’
Povukao je paralelu s hrabrijim arhitektonskim iskoracima u Europi te objasnio zašto se ovaj projekt ne može svesti na običnu brojčanu ocjenu. “Međutim, kada bismo govorili o Srednjoj Europi i pogledali Beč, Budimpeštu ili Prag, onda vidimo da se tamo stvari rade puno hrabrije i puno originalnije i nastojanja su ozbiljnija. Ovdje je to sve nekako primireno. Ali, ne znači da je to samo po sebi potpuno loše. Kada bi mi netko rekao da ocijenim od 1 do 5, ja ne bih dao ni 1 ni 5 ni one ocjene između, zato što je posložen tako da izbjegava pravu ocjenu”, ističe dizajner.
Ljubičić predviđa da bi početno razočaranje javnosti s vremenom moglo splasnuti. “Kad bude izgrađen, vjerojatno će onda ljudi možda reagirati i drukčije nego što reagiraju sada, jer su sada očekivali neku ilustraciju koja će ih zapanjiti, a ova ih ničim ne zapanjuje. Radi se o nekoj kutiji koja, sad ću malo pejorativno reći, ima neke poklopce koji štite od nevremena i kiše i vjerojatno je unutar toga sve napravljeno funkcionalno. Zanimljivo je i da su ti strani arhitekti bili strašno iznenađeni što su pobijedili”, poručio je.
Na kraju je predložio promjenu u sastavu tijela koja donose ovakve odluke. “Dodao bih još da bi u ovakvim natječajima bilo dobro da u žiriju sjede osobe koje imaju neku javnu kulturološku ili bilo koju drugu vrijednost, ali nisu profesionalci. Ovdje sjede samo arhitekti, oni sami o sebi odlučuju, to nije dobro. Bolje bi bilo da imamo taj širi spektar onih koji su unutra, naravno i oni sami, i onda da se dođe do rješenja koja bi možda imala korak više nego što sada imaju”, kazao nam je Boris Ljubičić.
Izvor: Zagreb.info
