PETRINJA – U sklopu rujanskih „Dana sjećanja 1991. -2026.“, u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – Ogranka Petrinja i uz podršku Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja, obilježena je 35. godišnjica, za Petrinjce jednog od najtežih dana iz Domovinskog rata – 21. rujna 1991. godine. Tog dana i posljednji su hrvatski branitelji morali napustiti Petrinju. Grad je okupiran, a Petrinjci su završili u četverogodišnjem progonstvu.
Obilježavanje ove tužne obljetnice počelo je svetom misom zadušnicom za sve poginule hrvatske branitelje i civile koju je u Župnoj crkvi sv. Lovre predvodio župnik Filip Šabalja.
Po završetku mise, pred crkvom je formirana Kolona sjećanja koja se zaputila do mosta u Brestu gdje je bacanjem vijenca u Kupu, paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom, odana počast poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima i civilima.
„21. rujna 1991. godine nas sve Petrinjce podsjeća na sva stradanja koja smo prošli do napuštanja naše Petrinje. Ovo je dan koji je najtužniji za sve Petrinjke i Petrinjce koji su morali napustiti svoje domove tog 21. rujna 1991. godine. Večerašnje bacanje vijenca u rijeku Kupu nije samo odavane počasti i iskazivanje pijeteta prema našim poginulim vitezovima i ubijenim civilima u Domovinskom ratu, već simbolika izgubljene četiri godine života svakog Petrinjca, jer kako rijeka odlazi nizvodno, tako je i vrijeme progonstva nepovratno prošlo. Simbolizira četiri godine muke, patnje, iščekivanja i u konačnici prkosa i odlučnost jer uvijek se govorilo mi ćemo se vratiti“, rekao je Darko Dumbović, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata- Ogranka Petrinja.
Napominje kako Petrinja nije pala u klasičnom vojnom smislu. „Naše snage obrane nisu razbijene niti su zarobljene, već su se po zapovijedi organizirano izvukle iz grada i okolice u tu kreće priča o 21. rujnu 1991. godine. Zapovijed o izvlačenju svih snaga obrane izdana je oko 9:15 sati ujutro putem komunikacijski sredstava. Tijekom dana se uvidjelo da su pojedine skupine i borbene grupe ostale u gradu te nisu zaprimile navedenu zapovijed iz razloga što nisu imali sredstva veze. Tako je u gradu ostala interventna grupa Policijske postaje Petrinja, grupa djelatnih policajaca na prostoru Sajmišta te manja skupina i pojedinci 1A i 2A brigade, uz samostalni vod onih koji su ostali u Strašniku do 29. rujna. Ostala je skupina policajaca Policijske postaje Petrinja na raskrižju u Selištu, cesta pravac Glina-Mokrice. Nisu znali za zapovijed o izvlačenju“, podsjeća Dumbović.
Uspomene na 21. rujna 1991. evocirao je i Milan Šeničnjak, ratni policajac, jedan od dvanaestorice hrvatskih policajaca koji su tog dana ostali u okruženju na Sajmištu, koji je uz izaslanstva na mostu u Brestu Pokupskom spustio vijenac u Kupu u znak sjećanja na izgubljene živote i četverogodišnje progonstvo Petrinjaca.
Izaslanik gradonačelnice Petrinje, gradski vijećnik Renato Komarica, zahvalio se svim hrvatskim braniteljima koji su omogućili da danas uživamo u slobodnoj Hrvatskoj te poručuje kako nikada ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu. „35 godina je prošlo od tog 21. rujna 1991. godine, dana koji je jedan od najmračnijih u povijesti našega grada. Petrinjci su napustili ne samo svoje domove, nego i ulice, napustili su svoj dotadašnji način života, njihovi cijeli životi su otišli u neizvjesnost, progonstvo, ali sve vas koji ste tada napustili naš voljeni grad, povezivala je vjera i nada da ćete se ipak jednoga dana vratiti u svoj voljeni grad“, rekao je između ostaloga Komarica.
Zamjenik župana Mihael Jurić je istaknuo kako narod koji zaboravlja svoju prošlost je osuđen na to da svoju prošlost ponavlja. „Branitelji su s lovačkim naoružanjem, tenisicama, pokojom maskirnom uniformom, pištoljem, otišli su čuvati stražu. Bez obzira na silan oklop i tehniku neprijatelja, naši ljudi su išli čuvati stražu, čuvati svoje obitelji i mislili su da će se obraniti od te sile. Da li smo mogli ostati, opstati i obraniti svoj grad, u tim okolnostima, po pitanu srca mi bi ga branili stoljećima, po pitanju okolnosti oružja, koja su vrlo bitna u vojnim bitkama, po meni je bilo vrlo teško“, rekao je između ostaloga Jurić.
General pukovnik u miru Drago Matanović, državni tajnik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, ujedno i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske te potpredsjednika Vlade i ministra obrane, kazao je kako je 21. rujna 1991. godine jedan od najtužnijih i najtežih datuma u povijesti Petrinje i Domovinskog rata.
„Svaka naša žrtva, sve naše obitelji koje su prošle patnju, govore o cijeni naše slobode, govore o tome da tu slobodu trebamo čuvati. Međutim, danas nije trenutak govoriti o tome, treba govoriti o onome što je to 1991. godine u mjesecu rujnu bilo u Petrinji. Mi nismo htjeli rat, nama je rat nametnut u toj spirali zla. Čekali smo četiri godine i vratili smo se organizirano, pobjednički u naš grad. Oslobodili smo Petrinju, svoju Hrvatsku. Budimo ponosni na to, ali nikada, baš nikada ne smijemo zaboraviti naše žrtve“, kazao je Matanović.
Nakon spuštanja vijenca u Kupu, sudionici komemoracije predvođeni obiteljima poginulih, zapalili su svijeće u blizini mjesta pogibije Tome Perekovića iz Bresta koji je, braneći brestovski most, pao kao žrtva neprijateljskog raketiranja. Obitelji Tome Perekovića prigodan dar uručio je petrinjski ultramaratonac Branko Šubić.
Zajedničku molitvu za sve poginule predvodio je Filip Šabalja, župnik Župe svetog Lovre mučenika Petrinja.
The post Dan kada su morali napustiti svoj voljeni grad, duboko je urezan u sjećanje Petrinjaca appeared first on Portal53.
Izvor: Portal53
